Mostovi, prijateljstva i bogatstva koja se ne mjere

“Dok tipkam uredničku riječ na našem novom čedu od riječi, razmišljam kako ću možda na nekom od idućih i napisati tipični urednički uvodnik. Dotad, samo ću uživati u tekstovima koji mi pod rukama prosipaju čaroliju riječi, pravih vrijednosti i iskrenih osjećaja. Uživat ću u činjenici da uz svoju (i beskrajno sam sretna što ju tako mogu zvati) Autoricu učim. Bio bi red da kažem i tko je ona. Moja je Autorica Đurđica Gatjal, žena uz koju svi atributi, apozicije i epiteti dobivaju gomilu značenja i nijansi. Upoznale smo se preko telefona i krenule graditi most suradnje, prijateljstva, iskustava i učenja čvršći i od onoga što dva kontinenta spaja. Nakon prvijenca Živi svoj vlastiti život (koji trebaju pročitati svi jer u njemu je Život sva punina postojanja) i zbirke poezije Krila i okovi (koja je u ovoj urednici i pjesnikinju probudila), most smo nastavile graditi prema djeci, ali i njihovim roditeljima. Družina malih Mrava priskrbila nam je nove nadimke i pokazala nam da djeca toplinu i ljubav primaju otvorena srca, Šumska škola podsjetila nas je zašto je rad s djecom poziv, a ne posao, a najnovija… Najnoviju sad držite u rukama i naslovljena je Tamo gdje prijateljstvo počinje. Iako se čini da naslov već otkriva radnju, naslov je zapravo samo uvod u svijet prijateljstva, iskren i čist, djetinji, a snažan prikaz usamljenosti, ali i problema koji se mogu pojaviti u životima najmlađih. Ne bi Đurđica bila Đurđica da blago, toplo i s iskustvom rada s malenima velikih srca – ne ponudi rješenje. Rješenje je u slušanju, u uvažavanju, u prihvaćanju, a do rješenja za dječaka imena Nino nas vodi ježić Timo. Neću previše o radnji, da ne pokvarim užitak (zajedničkog) čitanja, ali slikovnica je ovo u kojoj su spojeni geometrija, uporni kos, dječica, dječak i ježić, a i cijela obitelj ježeva, spremni poučiti sve nas pravim, istinskim vrijednostima. Slikovnica je ovo ne samo za djecu, nego i za roditelje, pedagoške radnike i sve one koji žele zaviriti u malene glavice i njihova razmišljanja. Na vlastitome ću vam primjeru pokazati, sva sam se nadobudna upustila u sitna preoblikovanja rečenica, da bi me moja Autorica upozorila da malene glavice razmišljaju drugačije od mojih srednjoškolskih živahnih, a i moje profesorske odrasle. Uči urednica dok je živa, ali ono što želim je da i vi učite, prijateljujete i srcem čitate pa sa zadovoljstvom i srećom predajem ovu slikovnicu u vaše i vama mile ruke, čitatelji i čitateljice! Ne časite ni časa zaviriti u korice među kojima prijateljstvo počinje! ”

— Andrea Divić, urednica, prof. književnosti

 Tamo gdje prijateljstvo počinje - recenzija slikovnice

“Tekst slikovnice „Tamo gdje prijateljstvo počinje“ već prvim čitanjem u čitatelju budi poriv za razmišljanjem o brojnim važnim temama koje se dotiču temeljnih ljudskih vrijednosti i bitnih psiholoških konstrukata ključnih za zdrav i cjelovit razvoj svakog djeteta, a u širem smislu važnim i za zdravo funkcioniranje svakog ljudskog bića uronjenog u ponekad nemilosrdnu svakodnevnicu ubrzanog modernog načina života. Sam naslov koji sadržava riječ „prijateljstvo“ prva je stepenica kojom nas autorica vodi prema cijelom mnoštvu zanimljivih i za svako dijete važnih socijalnih  i psiholoških dimenzija odrastanja. Prijateljstvo je uz igru glavna značajka djetinjstva. Djeca kroz prijateljstvo uče regulirati vlastite emocije, usklađuju svoje ponašanje s drugim osobama, a prijateljstvo omogućuje djeci širi kontekst za učenje i razvijanje ostalih životnih vještina. Ježić Timo i dječak Nino putokazi su koji će djeci pokazati kako pravi prijatelji pomažu u razvijanju osjećaja pripadnosti, sigurnosti, smanjenju neugodnih emocija i suočavanju s njima, što može biti put prema prihvaćanju sebe, otkrivanju vlastitih vrijednosti i razvoja pozitivne slike o sebi.

Kroz potragu za pravim prijateljem, autorica ovom slikovnicom djeci pruža mogućnost upoznavanja širokog spektra emocija, njihovih različitih lica i načina izražavanja, kao i smjernica da uz ugodne i svakom djetetu blagodatne emocije i one neugodne mogu imati svoju svrhovitost i mogu biti prilika za nova učenja. Emocije i emotivni izričaji prisutni su kroz cijeli tekst. Autorica vodi računa o tom da djecu kroz sadržaj upozna prvenstveno s četiri osnovne ljudske emocije- sreću, tugu, ljutnju i strah, koje su svakom ljudskom biću urođene i samim time određujuće za zdravo funkcioniranje čovjeka. Na samom početku priče Timo se susreće sa strahom, prepao se grupe djece koji su bili bučni, smijali se i pričali. Strah je emocija koja primarno izaziva neugodu i ugrožen osjećaj sigurnosti. No važno je učiti djecu kako nam strah često pomaže da znamo kada biti oprezan, on nas čuva od iznenadnih i opasnih situacija i često nam je unutarnji čuvar od vanjskih opasnosti, pa je i Timo u trenutku kada se prepao djece, vjerojatno sačuvao vlastitu glavicu da ga netko slučajno ne pregazi ili ugrozi na bilo koji drugi način jer se našao u novoj i nepoznatoj okolini. Vrlo brzo nakon toga Timo primjećuje tugu usamljenog dječaka. Tuga je također neugodni osjećaj koji nas možda ponajviše u nutrini bića čini duboko nesretnima. No tuga je emocija kroz koju dijete može naučiti na koji način pokazati da nam je nešto jako važno. Nino je bio tužan jer nije imao prijatelje, to znači da su nam prijatelji bitne i vrijedne osobe u životu, a vrlo često upravo zahvaljujući tuzi možemo razumjeti druge ljude. Iduća emocija koju autorica isprepliće kroz sadržaj priče je ljutnja, emocija s kojom odrasli vjerojatno najviše puta pogriješe u poučavanju i emocionalnom odgoju djece. Vrlo često djeci dajemo poruku da je ljutnja loša, da se ne smijemo i ne trebamo ljutiti te se djeca nerijetko kada se pojavi ljutnja osjećaju krivima i postiđenima. Timo se u slikovnici ljuti na dječake i djevojčice jer su grubi prema Nini, te tako poučava djecu da je ljutnja prirodna i normalna, da se često javlja u situacijama kada shvatimo da nešto nije pravedno i ispravno. Timo uči djecu da ljutnja nije zabranjena, ali da ljutnju moramo znati iskazati na prihvatljiv i siguran način. Timo u ljutnji nije na grubost uzvratio grubošću, nego si je dao vrijeme u kojem je smišljao što bi mogao učiniti za usamljenog dječaka. Ovdje autorica ne samo da upoznaje djecu s emocijom ljutnje nego nudi i terapeutska rješenja ispravnog načina nošenja s ljutnjom, nalik na tehniku semafora kojom poučavamo djecu kako ispravno reagirati u ljutnji. Nakon tri neugodne emocije, kroz sadržajni zaplet priče, autorica nas na njenom vrhuncu vodi ka najugodnijoj emociji, ujedno i najčišćoj u interpretacijskom smislu, a to je emocija sreće. Nakon što je Nino pronašao prijatelje, Timo izjavljuje da je presretan. Sreća se kroz posljednje poglavlje priče pojavljuje nekoliko puta, izlazi iz svakog dijela Timinog bića, iz svakog dijela njegovog srca, kao sunce koje je izašlo iza tamnih oblaka i koje prodire ispod svake travke, svakog lista, koje se ne zadržava samo na površini, nego svojom snagom prodire u dubinu zemlje, dajući joj energiju da rađa nove plodove i nove živote. U ovoj priči to su plodovi novih prijateljstava, novih životnih dostignuća, novih vrijednosti u Nininom biću koji su bili negdje duboko zakopani, a sada pobjedonosno sjaje na njegovom licu. Djeca će čitajući ove odlomke slikovnice moći ne samo spoznati nego kroz slikovito izražavanje autorice i osjetiti kako je sreća duboki i istinski osjećaj zadovoljstva, zahvalnosti, mira i sveopćeg blagostanja. Možda i najveća vrijednost koja se krije u ovom dijelu slikovnice izlazi iz spoznaje da djeca uče kako prava sreća dolazi iznutra, iz našeg srca, ona ne ovisi samo o poklonima i vanjskim podražajima, nego je potpuna i najuzvišenija onda kada pomažemo, kad suosjećamo, kada dijelimo, kada smo tu za drugoga.

Osim primarnih emocija, autorica se u tekstu dotiče i brojnih drugih složenih emocija, kroz djeci bliske situacije od kojih su poneke možda i sami mali čitatelji iskusili. Od njih bi svakako izdvojila suosjećanje koje je nit vodilja cijele slikovnice. Gotovo svi Timini postupci motivirani su snažnom empatijom prema usamljenom dječaku. Empatija se nalazi u podlozi zdravog razvoja djeteta na svim razinama, emocionalnoj, socijalnoj, moralnoj. Djeca razvijaju empatiju od ranog djetinjstva upravo kroz bitne socijalne odnose u okolini. Empatična djeca lakše razumije sebe i svoje postupke, ali i druge ljude. Zbog svega navedenog suosjećanje malenog ježića u slikovnici je pokretačka snaga za pozitivnu  promjenu ne samo usamljenog dječaka, nego i cijele skupine djece koja su ga izolirala i odbacivala. Maleni čitatelji tako kroz slikovitu priču glavnih aktera u slikovnici imaju izvrsne modele za imitaciju koja je ključna u razvijanju empatije.

Briga je također jedno od kompleksnih emotivnih stanja koje se spominje u slikovnici. Timo nakon dana prepunog uzbuđenja, zaspiva s mislima o usamljenom dječaku. Timo pokazuje istinsku brigu za Ninu, za njegove teške osjećaje. Autorica na zanimljiv način isprepliće događaje dajući djecu poruku da svi ponekad idemo na počinak s teškim i brinućim mislima, svi imamo teške dane, ma kako bili maleni i bez obzora koliko godina imali. Život je obojan svijetlim, ali ponekad i manje svijetlim ili tamnim bojama. S takvim osjećajima nekad ne moramo ništa činiti, samo ih pustiti da budu tu s nama. Timo je zaspao u brizi, ali je sutradan odlučio svoju brigu pretočiti u akciju te je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da Nino više ne bude sam. Ako na brigu gledamo kao na nešto gdje ćemo vlastitim zalaganjem pomoći drugima, onda ona postaje pokretačka snaga spojenom s empatijom, što se upravo dogodilo u Timinom slučaju.

Osim vrlo izražene psihoedukativne poruke o emocijama, ova slikovnica nosi i snažnu poruku o vršnjačkom nasilju koje je autorica pokazala kroz prizmu usamljenosti dječaka Nine. Ninu druga djeca odbacuju iz društva, guraju ga, govore mu ružne riječi. On ima tipična obilježja žrtve u vršnjačkim odnosima. Autorica je nastojala problematiku vršnjačkog nasilja prikazati kroz tri glavne uloge, ulogu žrtve, ulogu nasilnika, ali ono što je posebno važno, prikazala je i ulogu promatrača. Promatrači su skriveno blago u borbi protiv vršnjačkog nasilja. Istraživanja pokazuju da aktivna reakcija promatrača može zaustaviti nasilje u nekoliko sekundi. Oni su često presudni faktor u zaustavljanju nasilja jer za razliku od žrtve imaju moć da reagiraju. Zbog toga je uloga ježića Time kao promatrača u situaciji gdje dječaka Ninu izoliraju i odbacuju iz društva, izuzetno bitna. Timo uči djecu kako moramo reagirati ako vidimo da drugom treba pomoć. Timo nas uči odgovornosti u socijalnim situacijama. Kroz Timin lik djeca uče o nesebičnosti i spremnosti da pomognemo drugom čak ako ga i ne poznajemo.

Mnoga djeca se u svojim školama, čak i u svojim obiteljima osjećaju usamljeno, izolirano, napušteno.  Usamljenost može imati ozbiljne posljedice na djetetov socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj. Usamljenost koja u današnjem svijetu postaje ozbiljan društveni problem ne samo djece, već i odraslih, može dovesti do ozbiljnih poteškoća s mentalnim zdravljem. Dugotrajna usamljenost narušava djetetovu sliku o sebi, dovodi do gubitka povjerenja i osjećaja sigurnosti unutar grupe, a krajnje može dovesti i do razvoja depresivnih simptoma. U današnjem svijetu gdje je  otuđenost i usamljenost djece u znatnom porastu, gdje se smanjuje društvena osjetljivost na tuđe probleme, gdje difuzija odgovornosti postaje sve češće svakodnevna pojava, primjer ježića Time koji svojim malim bićem kreće u borbu za dobrobit drugoga, simbol je borbe nalik borbi Davida i Golijata, gdje samo veliko i nesebično srce, te vjera i oslonjenost na transcendentnu Dobrotu, dovode do konačne pobjede dobra nad svim nedaćama. U svjetlu toga, dječak Nino otkriva svoj vlastiti identitet, u komunikaciji s Timom prvi puta u slikovnici izgovara svoje ime- Čekaj me ježiću! Ja sam Nino!. Nakon Timine reakcije i druga djeca usamljenog dječaka počinju zvati imenom, on postaje ravnopravan ostalim. Drugi ga primjećuju jer više nije sam, pronašao je ježića i ježić je pronašao njega. Nevjerojatno je kako je autorica uspjela kroz jednostavni prikaz životnih avantura malog sitnog ježića, prikazati svu kompleksnost ljudskih socijalnih odnosa.

Slikovnica obiluje i mnoštvom prikaza ljudskih vrlina. Vrline su moralne vrijednosti koje usmjeravaju čovjeka da čini dobro. Putem vrlina čovjek živi u skladu sa samim sobom i s drugima. Jedna od snažno prisutnih vrlina u slikovnici je upornost. Ona je odlika brojnih Timinih postupaka – Timo je stalno pratio Ninu, nije propuštao priliku da ga susretne, slijedi, bude u njegovoj blizini. Bio je uporan u želji da pomogne usamljenom dječaku. Hrabrost je pak vrlina koja se reflektira kroz lik dječaka Nine. Nino je uz ježića postao hrabriji, ne samo da je počeo komunicirati s drugom djecom, već se odvažio pričati o onom u čemu je bio jako dobar, a to je geometrija. Vrlina koja kronično nedostaje današnjem čovjeku, ali i većini djece u suvremenom svijetu je strpljivost. Djeca su navikla na instant rješenja svih problema. Ubrzanost svakodnevnice ne pruža priliku djeci da u miru i strpljivo rješavaju svoje obaveze. Timo nam pokazuje kako se strpljivost itekako isplati – čekajući strpljivo izlazak djece na školsko igralište dok su nastavi, daje nam primjer kako ponekad samo strpljivošću i upornošću možemo postići vlastite ciljeve.

Sadržaj ove slikovnice počinje i završava snažnim obiteljskim osjećajem zajedništva, ali i prikazom isječka obiteljske svakodnevnice gdje često iz znatiželje koja je dio dječje razigranosti i kreativnosti, djeca čine pogreške. Na taj način pogreške su prikazane kao normalni dio odrastanja kojeg je moguće ne samo popraviti, nego i iz njih nešto važno naučiti. Timo iz znatiželje odlazi od svoje obitelji, ali kasnije shvaća da se obitelj vjerojatno za njega brine. Nakon te spoznaje, uzbrdicom, koja je slika da pogreške nije uvijek lako ispravljati, teško se uspinje ka svom domu, ali biva sretno i radosno dočekan od svoje braće. Kroz Timin primjer autorica prikazuje kako su pogreške sastavni dio zdravog dječjeg razvoja, one ne bi trebale biti prepreka već poticaj za nova učenja i razvoj samopouzdanja i zrelosti.

Autorica kroz cijelu slikovnicu koristi istančane slikovite prikaze i metafore. Osobito se ističu metafore koje prikazuju nastajanje osjeta kao osnovnog psihičkog doživljaja putem aktivacije naših osjetila. Neke od snažnih pjesničkih slika koje autorica koristi u tekstu su – fini miris palačinki, mirisalo je na šumu, skrenuo je sa staze u mirisnu travu, poznati miris ruža iz daljine, nastalo je najjače šuškanje ikad i brojne druge. Pjesničke slike zasigurno će kroz ovu slikovnicu snažno i pozitivno djelovati na svakog malog čitatelja jer utječu da se za vrijeme čitanja u djetetu bude emocije, potiču razvoj mašte i pobuđenost svih osjetila te oblikuju u djetetu specifično raspoloženje. Na taj način čitanje ove slikovnice postaje psihološki i terapeutski snažan postupak umirenja, aktivirajući centre ugode u mozgu. Ova slikovnica zaista može ući u kolekciju terapeutskih priča za djecu jer potiče na snažno promišljanje, razvija empatiju, upoznaje djecu s osnovnim i složenim emocijama, razvija maštu i kreativnost, uči nas usvajanju i razvoju vrlina, a svojim sretnim završetkom stvara osjećaj zadovoljstva i mira u svakom djetetu. Time ona postaje vrijedno djelo ne samo u obiteljskoj biblioteci, već i u rukama brojnih stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade s djecom.”

— Silvija Crnković, prof. psihologije

Tamo gdje prijateljstvo počinje

“Grčkom filozofu Aristotelu, jednom od najvećih genija čovječanstva, pripisuje se poznata izreka koja glasi: „Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela“. Ova prekrasna izreka odnosi se na ljudska bića koja mogu biti prijatelji, ali nažalost i neprijatelji jedni drugima. Gospođa Đurđica Gatjal, autor najnovije slikovnice pod nazivom Tamo gdje prijateljstvo počinje sugerira nam, a svojom pričom, i dokazuje kako je moguće da se dogodi prijateljstvo između malog ježa i tužnog dječaka. Priča je kratka, a poruka jasna. Mali jež Timo želio je istražiti svijet i zato se odvojio od svoje braće i krenuo u svijet. Budući da je imao dobro srce brzo je primijetio tužnog i osamljenog dječaka koga su druga djeca ignorirala. Ježić Timo je znao što je empatija, a što je još važnije, sam je je bio empatičan. Znao je i htio doživjeti bol tužnog dječaka. To je velika kvaliteta koju nije lako naći danas u svijetu. Mali jež Timo je imao kreativnu empatiju, on nije samo  suosjećao, nego je i „smišljao što bi mogao učiniti za usamljenog dječaka“. Prava ljubav je  domišljata. Ona uvijek nađe način kako da umanji tugu i jad, a poveća ljubav i radost. „Cijeli život svijetli kad voliš svoje bližnje“. Ovu veliku mudrost izrekao je mali jež. On se osjećao silno radostan i sretan što je sam postao most između osamljenosti i prijateljstva. Do tada tužni dječak Nino, pronašao je uz pomoć svoga prijatelja malog ježa Tima, svoje prijatelje koji se druže i pomažu jedni drugima. Pravo prijateljstvo počinje onda „kad smo spremni napraviti nešto dobro jedni drugima“. To je tako jednostavna, a čudesno učinkovita formula stvaranja pravog, autentičnog prijateljstva.  Sveti Pavao u poslanici Efežanima (2, 10) kaže da smo mi „stvoreni u Kristu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi  da u njima živimo“. To znači da je čovjek od Boga stvoren da čini dobro, da živi u ljubavi i tako ostvari plan Božji.

Zahvaljujemo gospođi Đurđici Gatjal što je za temu svoje najnovije slikovnice izabrala prijateljstvo. Ono je dragocjeno blago, jedan od najljepših darova koje čovjek može imati na ovome  svijetu. Pravi prijatelj je s nama ne samo onda kad nam je dobro, nego i onda kad nas svi napuste i ne  razumiju, koji nas voli i vjeruje u nas i onda kad sami posumnjamo u svoju vrijednost. Pravi prijatelj zna slušati, prihvatiti i ohrabriti onda kad nam je to najpotrebnije. Njegova prisutnost daje snagu, njegove riječi tješe dušu i ublažuju rane nanesene raznim emocionalnim psihotraumama. Zato, nekoć tužni, a sada sretni dječak Nino ima pravo kad na koncu ove prekrasne slikovnice kaže da je“ pravo prijateljstvo čarolija života“. U biblijskoj knjizi Izreka čitamo da „Prijatelj ljubi u svako doba, a u nevolji postaje brat“ (Izr 17, 17). Možemo s pravom tvrditi da je prijateljstvo znak Božje blizine među ljudima. Bog nam  daruje i šalje prijatelje kako bismo kroz njih osjetili njegovu ljubav. Sam Isus je rekao svojim učenicima: „Vas sam nazvao prijateljima jer  vam priopćih sve što sam čuo od oca svoga“ (Iv 15, 15).

Duboko vjerujem da će ova slikovnica probuditi u djeci, mladima, zapravo u svima koji je budu čitali, iskrenu želju za autentičnim prijateljstvom. Ne samo to, nego će u nama pobuditi želju i spremnost da mi najprije budemo prijatelji onima koji još nemaju svoje prijatelje. To je nenametljiva, ali snažna poruka ove slikovnice. Čestitam autorici ove slikovnice o prijateljstvu koja svojim mudrim izrekama, stavljenim u usta likova zanimljive priče o malom ježu i osamljenom dječaku, gradi bolji svijet. Ona ne tjera tamu, nego pali svjetlo, a onda mrak sam od sebe bježi.”

— Prof. dr. sc. Mijo Nikić, svećenik i psiholog

Tamo gdje prijateljstvo počinje - recenzija slikovnice

             “S obzirom da nam je dobra knjiga dobar prijatelj i učitelj, posebice u djetinjstvu, jer sadrži korisne i važne životne poruke i znanja, usmjerava nas u životu ali i govori o nama, velika mi je čast i  zadovoljstvo što sam dobio priliku prirediti predgovor za slikovnicu „Tamo gdje prijateljstvo počinje“. Slikovnica „Tamo gdje prijateljstvo počinje“  sadrži priču o osamljenom dječaku Nini i ježiću Timi koji živi u sretnoj obitelji ali želi istražiti i upoznati svijet pa na kratko napušta svoju obitelj. Ova lijepa priča nam govori o važnosti empatizacije i prijateljstva. Potreba za pripadanjem, povezivanjem i bliskošću  temeljna je ljudska potreba čije je ispravno ispunjenje ili zadovoljenje iznimno važno kako za  mentalno  tako i za fizičko zdravlje. Ona uključuje i potrebu za davanjem i primanjem ljubavi. Prijateljstvo je jedan od najljepših odnosa koje možemo izgraditi ali i darova koje možemo imati u životu.  Prijatelji nam život čine još ljepšim, a teška vremena manje teškim. Prijateljstvo počinje u prepoznavanju kada dvije duše svaka sa svojim ranama i svjetlom u drugome prepoznaju nešto svoje, slične vrijednosti, osjećaje i razmišljanja koji se pretvore u bliskost. Prijateljstvo počinje s trenutkom dobrote koja se oblikuje u  povjerenje, kad se sretnu dva pogleda u kojima se prepozna poruka „drago mije što postojiš“ „ja te razumijem, možeš računati na mene“.

Dobra slikovnica proširuje naše vidike, otvara nove perspektive, s njom učimo i realiziramo ono najbolje u sebi čineći boljim i svijet oko sebe, inspirira nas i povezuje, potiče entuzijazam i kreativno empatizacijsko promišljanje. Prijateljstvo i empatizacija su duboko povezani jer sposobnost da osjetimo i razumijemo emocije i svijet druge osobe čini prijateljstvo dubljim, iskrenijim i stabilnijim. Empatizacija je srž pravog prijateljstva, jer stvara bliskost, povjerenje i osjećaj da nas se razumije i prihvaća. Temelji se na našoj sposobnosti rezonancije s mentalnim stanjima drugih ljudi, ona je na neki način socijalno ljepilo koje povezuje i drži ljude zajedno i kao takva je vrlo važna sastavnica emocionalne, socijalne i duhovne  inteligencije. Obično se govori o emocionalnoj („osjećam vašu bol“), kognitivnoj (razumijem vaš problem/situaciju, vaš pogled na svijet) i bihevioralnoj („tu sam s vama i uz vas“)  i moralnoj („dobro je činiti dobro“, altruizam) dimenziji empatije. Ona uključuje razumijevanje drugoga i drugačijega, otvorenost drugome i drugačijem i prihvaćanja drugoga i drugačijega.

Slikovnica potiče i bioempatizaciju i osjećaj povezanosti sa životnim okolišem i drugim živim bićima. Upečatljiva je slika ježića Tine koji se slijedeći miris ruža vraća u svoju sretnu obitelj „7 ježića“, dok su na grani breze kos i kosica koji pjevaju svojim ptićima“. Kako je lijepo živjeti u sretnoj obitelji. Na kraju slikovnice naglašava se važnost „mosta prijateljstva“ koji pruža siguran put između ljudi, čak i kada se razlikuju ili su udaljeni. Ukratko, „most prijateljstva“ je simbol veze koja spaja ljude kroz povjerenje, empatizaciju i zajedničke trenutke.

Slikovnica „Tamo gdje prijateljstvo počinje“ je jedan lijep most prijateljstva. Nekad usamljeni dječak Nino nam svima poručuje „Lijepo je imati prijatelje. Prijateljstvo počinje tamo gdje ga najmanje očekuješ“. Zato budimo uvijek otvoreni za nova prijateljstva jer tako oplemenjujemo jedni druge.

  

Prijateljski odnos rađa se i održava kroz uzajamno povjerenje, poštovanje, brigu i zajednička iskustva, a temelje se na iskrenosti, bliskosti i povjerenju, poštivanju granica, emocionalnoj podršci i zajedničkim interesima.

Prijateljstvo počinje u trenutku kada se stvori osjećaj povezanosti i uzajamnog povjerenja, često kroz male, svakodnevne geste i razgovore. Ono raste kroz vrijeme, zajednička iskustva i dosljednu brigu jedno za drugoga.

 

Prijateljstvo počinje u prepoznavanju kada dvije duše svaka sa svojim ranama i svjetlom u drugome prepoznaju nešto svoje, slične vrijednosti, osjećaje, razmišljanja koje se pretvore u bliskost, u ranjivosti, trenutkom dobrote koja se pretvori u  povjerenje, ali i u malim gestama kad se sretnu dva pogleda u kojemu se prepozna poruka 2drago mije što postojiš“ „ja te razumijem, možeš računati na mene

 

Prijateljstvo je jedan od najljepših odnosa koje možemo izgraditi ali darova koje možemo imati u životu.  Prijatelji nam život čine još ljepšim, a teška vremena manje teškim. Čovjekova prijateljstva su najbolje mjerilo njegove vrijednosti (Charles Darwin). U našim prijateljima nalazimo životne suputnike koji nas poznaju i vole takvima kakvi jesmo, bez obzira na okolnosti. Ptici gnijezdo, pauku mreža, a čovjeku prijateljstvo – Wiliam Blake

           Zbog nedostatka empatije, empatijskih jazova, dispatije i antipatije ljudi su skloni traumatizirati jedni druge, ulaziti u bespotrebne sukobe i činiti zlo. Rezilijencija predstavlja sposobnost prilagodbe, izdržljivosti i oporavka nakon izazovnih životnih  situacija poput stresa, trauma ili neuspjeha, ali i antifragilnost i post-traumatski rast i razvoj. Reziliencija i empatizacija imaju značajnu ulogu u očuvanju i promociji mentalnog zdravlja, a kako nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, onda i cjelovitog zdravlja.

Povezanost kulture empatije, rezilijencije i  zdravlja je cirkularna. Empatija, ljudska prava, poštovanje, povjerenje, rezilijencija i koherentnost  su relativno novi multidimenzionalni, ali međusobno povezani i preklapajući koncepti koji su bitni za razumijevanje salutogeneze (procesa u osnovi zdravlja) ali patogeneze (mehanizama nastanka psihosomatskih bolesti).   Kultura empatije  je jedan od važnih temelja razvoja zdravih, kreativnih, naprednih, rezilijentnih i dobro funkcionirajućih obitelji, zajednica,  društava i civilizacija.  Nedostatak empatije, empatijski jazovi, iskrivljena percepcija drugih ili dispatija uzrokuju probleme u komunikaciji, edukaciji, osobnom rastu i psihosocijalnom razvoju, privatnim i poslovnim odnosima i tako igraju važnu negativnu ulogu u zlostavljanju djece, nasilju u obitelji, razvodima, kršenju ljudskih prava, kriminalnim radnjama, sukobima i ratovima, ali i u nastanku brojnih duševnih poremećaja kao što su shizofrenija, depresija, poremećaji ličnosti, autizam, itd.

 

Empathy as the art of understanding others and connecting with them (Rivero 2020)

Empathy as the drive to identify another person’s emotions and thoughts, and respond to them with an appropriate emotion (Baron-Cohen 2003 according to Jurecic 2011)

Empathy may be rooted in an instinctual drive for self-transcendence (Aarssen 2013)

Empathy is a very special way of being with another person (Rogers 1975)

Empathy: the capacity to think and feel oneself into the inner life of another person (Kohut 1984)

Empathy: antidote to cruelty (The Dalai Lama & Goleman 2004).

Empathy is the most essential quality of civilization - Roger Ebert
Empathy is the medicine the world needs - Judith Orlof                                                 

The highest form of knowledge is empathy - Bill Bullard

Empathy is the invisible creative force that holds family, society and civilization together.

One difference between bad and good people may have to do with empathy – Simon 2008

Empathy: sensitivity to, and understanding of, the mental states of others (Smith 2006)

Empathy: the act of constructing for oneself another person’s mental state (Hogan 1969)

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Empathy is an essentially affective mode of understanding and being moved by another’s experiencing (Halpern 2003)

----------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Empatija je naša sposobnost da prepoznamo šta druga osoba misli ili osjeća i da odgovorimo na njene misli i osećanja odgovarajućim osećajima.“

Ljubav  bitno određuju naše zdravlje, naše ponašanje, osjećaj dobrobiti i blagostanja, kvalitetu odnosa s drugim ljudima

 

Sindrom usamljenosti i depresija sve češće se ubrajaju u pandemije našega vremena s tragičnim posljedicama, a empatijski deficit, empatijski jazovi i dispatija igraju značajnu ulogu.  Posebice to vrijedi za individualističke kulture u zapadnoj civilizaciji. Zbog njihove pandemične učestalosti malo tko da nije osjetio neugodni dodir usamljenosti ili depresivnosti.

Dugotrajni osjećaj usamljenosti  i izoliranosti prijetnja je našem zdravlju kako mentalnom tako i tjelesnom, povezuje se  s 50%  preranih smrti, posebice kod starije populacije. Nakon porasta stope suicida u Japanu  prije nekoliko godina je imenovano „ministarstvo za usamljenost“, a Ujedinjeno kraljevstvo također ima takvo ministarstvo (https://www.psychologytoday.com). 

Često možemo čuti ili pročitati da je biti sam najveće od svih zala , da se mnogi panično plaše da neće biti odabrani ili prihvaćeni od drugih, ili pak da će biti ostavljeni ili odbačeni. Neki ljudi na samu pomisao da bi mogli biti odbijeni ili ostati sami zapadaju u stanje potištenosti dok se drugi pak povlače u sebe i samoću kako ne bi mogli ponovo biti odbijeni (Monbourqette 2000). 

Usamljenost kao neugodno i bolno emocionalno stanje praćeno je osjećajem odbačenosti ili izoliranosti od važnih i bliskih osoba uz istovremenu želju za prihvaćenošću, uključenošću i bliskošću.   Potreba za pripadanjem, povezivanjem i bliskošću  temeljna je ljudskih potreba čije je ispravno ispunjenje ili zadovoljenje iznimno važno kako za  mentalno  tako i za fizičko zdravlje. Ona uključuje i potrebu za davanjem i primanjem ljubavi. 

Empatizacija je multidimenzionalni fenomen koji se temelji na našoj sposobnosti rezonancije sa mentalnim stanjima drugih ljudi,  a uključuje razumijevanje njihovih mentalnih stanja, njihovog načina razmišljanja (kognitivna empatija), suosjećanje s njima (emocionalna empatija) i pozitivnu bihevioralnu reakciju, prosocijalno ponašanje i altruizam (bihevioralna i moralna empatija). Suština empatizacije je u bazičnom ljudskom poštovanju života, u prepoznavanje i svjesnosti situacije u kojoj se nalazimo i rezonanciji udruženoj sa željom i akcijom da jedni druge podržavamo i pomažemo.  Empatičnost nas osposobljava da proširimo svoje socijalne afilijacije i povezujemo se s drugim ljudima u veće socijalne, političke, ekonomske, religijske i kulturne zajednice. Empatija je nevidljiva, kreativna snaga koja održava obitelji, društva i civilizacije u suradnji i zajedništvu a uključuje poštivanje različitosti da se njima nadopunjujemo a ne sukobljavamo.

Empatizacija je put izlaska iz sindroma usamljenosti jer je empatija socijalno ljepilo koje povezuje ljude

Empatičnost nas osposobljava da proširimo svoje socijalne afilijacije i povezujemo se s drugim ljudima u veće socijalne, političke, ekonomske, religijske i kulturne zajednice. Empatija je nevidljiva, kreativna snaga koja održava obitelji, društva i civilizacije u suradnji i zajedništvu a uključuje poštivanje različitosti da se njima nadopunjujemo a ne sukobljavamo.”

— Profesor emeritus Miro Jakovljević