Recenzija slikovnice za djecu Šumska škola

Đurđica Gatjal, učiteljica, pisac, autorica je slikovnice za djecu pod nazivom Šumska škola. Autorica ove zanimljive i poučne slikovnice, nije nepoznata našoj čitalačkoj publici. Njezin prvijenac Živi svoj vlastiti život (2019.), knjiga je mudrih savjeta s puno korisnih primjera iz vlastitog života. Slijedila je zbirka pjesama znakovitog naslova Krila i okovi (2020.) te njezina prva slikovnica za djecu Družina malih mrava (2021.). Najnovija slikovnica Šumska škola (2024.) govori o školi koja se odvija u prirodi, točnije u šumi, a učitelji i učiteljice su djeci drage i zanimljive životinje. Glavna učiteljica i ravnateljica Šumske škole je mudra sova Aurora koja je smislila dobar program i pronašla prikladne izvođače školske nastave. Prema kriteriju ravnateljice sove Aurore, u Šumskoj školi učitelji mogu biti životinje koje su nadarene za poučavanje, ali i one koje vole učiti! Nakon što su popunjena sva radna mjesta, škola je mogla početi s radom. Svaka je životinja poučavala ono što najbolje zna i voli.

Tako je jelen Juraj poučavao Prirodu i društvo, što je bilo za sve prihvatljivo budući da se on znao dobro skrivati od lovaca u šumi i kao takav mogao je najbolje poučavati životinje kako mogu pronaći sklonište od lovaca. Šumska škola je imala i svoj šumski pjevački zbor koji je nastupao u svečanim zgodama.

Voditeljica škole sova Aurora naglasila je da je dužnost svih djelatnika škole da čuvaju jedni druge. Tako mali ježići moraju naučiti skupljati šumske plodove tako da pritom ne ubodu skakavce i bumbare.

Ozračje koje je vladalo u Šumskoj školi prožeto je humorom i ležernom atmosferom. Tako je skakavac Trampolin, učitelj tjelesnog odgoja zaključio da će od tjelovježbe danas vježbati samo smijeh, jer „smijeh je pravi lijek!“ Ovom mudrom rečenicom ilustriran je ambijent i psihologija Šumske škole. Zato nije čudo da posljednja rečenica ove prekrasne slikovnice glasi: „Jedva čekam novi dan u šumskoj školi“. Uvjeren sam da bi i naše ljudske škole mogle i trebale nešto naučiti od Šumske škole. Neka to bude briga jednih za druge, složan rad, ležerna atmosfera i puno smijeha. Rečenica koju svakako treba zapamtiti iz ove slikovnice glasi: „Smijeh je pravi lijek!“ To je živa istina. Psihološka medicina potvrđuje i svakodnevno dokazuje istinitost ove mudrosti koja se mogla naučiti u Šumskoj školi.

Slikovnica je napisana jasnim i razumljivim jezikom, puna je duhovitih dosjetki, životne mudrosti i raskošnog šarenila svega što je lijepo i dobro. Kao takva, ova će slikovnica biti odlično prikladno sredstvo odgoja djece i velika pomoć roditeljima i odgojiteljima djece u vrtićima i školama. Sadržaj slikovnice izražen kroz priču o Šumskoj školi doprinijet će kognitivnom dozrijevanju i emocionalnoj zrelosti djece koja kroz ovakve priče i razumljive simbole najbolje i najlakše usvajaju velike istine o dobroti, ljubavi, zajedništvu i smislu života uopće.

Čestitam autorici Đurđici Gatjal i očekujem od nje još ovakvih slikovnica koje mogu razveseliti i poučiti ne samo djecu u vrtićima nego i one starije u staračkim domovima. Svakako, ne zaboravimo, po meni, glavnu poruku ove slikovnice o Šumskoj školi: „Smijeh je pravi lijek!“ Tko samo ovu rečenicu zapamti i prakticira u životu, silno puno će profitirati i biti zahvalan autorici koja zna jednostavnim riječima izraziti duboku mudrost.

Zagreb, 21. 06. 2024.

— Prof. dr. sc. Mijo Nikić, svećenik i psiholog

  ŠUMSKA ŠKOLA – višestruko učeće mjesto

Život je učenje, a učeće organizacije mogu biti vrlo raznovrsne. Kada ne naučimo važne životne lekcije nastaju problemi, krize, pa i duševni poremećaji. Dobro i pravovremeno naučene životne lekcije omogućuju nam sreću, zdravlje i uspjeh u životu. Šumska škola edukativna je slikovnica koja nam vrlo zorno oslikava važnost učenja u prirodi i od prirode te kako na najbolji način koristiti svoje potencijale za opće dobro, što naravno uključuje i našu osobnu dobrobit. Sposobnost da vidimo tvari i perspektive prirode, da razumijemo, poštujemo i učimo iz njenih obrazaca i paradigmi je iznimno važna za našu dobrobit. Tri su važna pojma za razumijevanje našeg odnosa s prirodom: bionomija, biofilija i bioempatija. Bionomija (grč. bios – život; nomos – red, pravilo, zakon) je znanstvena disciplina o zakonitostima života koja proučava odnose organizama prema okolini, odnosno sposobnost gledanja na stvari iz perspektive prirode, da ju se razumije, poštuje i uči iz njenih zakonitosti. Biofilija (grč. bios – život; philia – ljubav, prijateljstvo) predstavlja pozitivan kontakt s prirodom i težnju za doživljajima u prirodi, dok je bioempatija unutarnja tendencija čovjeka da se fokusira na život i različite oblike života pri čemu se emocionalno povezuje s njima. Bioempatičnost uključuje gledanje i razumijevanje iz perspektive prirode tako da se oblikuju zajedničke vrijednosti i solidarnost koje potiču ljude da se više brinu o prirodi i uvažavaju svoje i fizičke i simboličke odnose s njom. Ljudi su dio svjetskog eko-sustava pa je razvijanje i kultivacija globalne empatizacijske svijesti i biofiličnog humanističkog selfa važna za održivost našeg svijeta.

Priroda u svojim brojnim oblicima, raznovrsnostima i kontekstima može imati izravne i neizravne povoljne učinke na mentalno zdravlje i blagostanje. Multisenzorni podražaji kao što su pjev ptica, glasanje žaba, šum mora ili vodopada, mirisi različitih biljaka dokazano imaju povoljan učinak na mentalni oporavak, mir i kreativnost. Šumski pjevački zbor koji uvježbava repertoar upućuje na važnost sklada u prirodi i dobrobiti za ljude ako povremeno dolaze zajedno uživati u prirodu. Važno je imati na umu kako je psihološko blagostanje povezano sa zelenilom (šuma, parkovi, vrtovi, itd.) i plavetnilom (more) prirode.

Poremećaj nedostatnog boravka u prirodi opisan je u djece koja borave mnogo vremena u zatvorenom prostoru na kompjutorima i postaju otuđena od prirode zbog čega postaju distraktibilna i uskraćena za umirujući i energizirajući učinak prirode. Urbanizacija je povezana s većom aktivnošću amigdale u našem mozgu, i porastom mentalnih poremećaja, psihoza, depresije, stope suicida, itd. Kontakt s različitim mikrobiomima u zemlji i zraku ima povoljan učinak na depresiju i anksioznost.

Vrlo je aktualan koncept „priroda kao pilula za urbane bolesti” i „čovjek je čovjeku u prirodi najbolji lijek“. Povećanje biorazličitosti urbane prirode i provođenje vremena u prirodi jedan je od prioriteta u promociji mentalnog zdravlja jer održava naše mozgove kognitivno zdravima, a nas sretnijima.

Slikovnica Šumska škola sadrži zanimljive opise uloga i ponašanja životinja u prirodi, a dolazak učiteljice s učenicima u prirodu jasno upućuje na važnost prirode što se očituje i u zadnjoj rečenici „Jedva čekam novi dan u šumskoj školi!“.

— Profesor emeritus Miro Jakovljević

Škola u kojoj želim sudjelovati

Živi svoj vlastiti život bila je knjiga zbog koje smo se srele. Zbirka poezije Krila i okovi bila je prva koju sam uredila, slikovnica Družina malih mrava ona je koju sam uređivala pjevajući, a moja kumica izlizala ju je čitajući. Svima je njima zajedničko da ih je napisala Đurđica Gatjal, žena koje se prve sjetim kad pomislim na Ujevićevu kristalnu kocku vedrine. Đurđica nije kocka, ona je čitav svemir – majka, supruga, sestra, učiteljica, prijateljica i za mene – moja autorica, ona kojoj sam potpisala doživotno uredništvo. I eto ga, potpisujem treći njezin ostvaraj, a drugu slikovnicu jednostavno naslovljenu Šumska škola. Jednostavan naslov, a sadržaj kompleksan. Kompleksan jer opisuje suradnju, suradničko učenje, timski rad, organizaciju, razvoj vještina, razvoj empatije, razvoj emocionalne inteligencije i razvoj kritičkoga mišljenja, ali i sposobnost prepoznavanja (vlastitih i tuđih) kvaliteta.

Sve ono što po kurikularnoj i svim sličnim reformama škola treba imati – Šumska škola ima i provodi. Neću kvariti doživljaj čitanja spominjanjem likova; pustit ću da ih upoznate sami, da se s njima sprijateljite i da vas mnogočemu nauče. Prijateljstvo, stručnost, otvorenost za različitosti, široko srce i britak um krase likove zbog kojih je Šumska škola doista predivno mjesto, a nije autorica zaboravila ni svoje mravce koji su također dobili svoje retke u ovoj avanturi jer su odavna pronašli put do dječjih knjiških polica i srca te postali saveznici roditeljima u odgoju po pravim vrijednostima. Istim će putem, ne sumnjam, i škvadra iz Šumske škole. Ovo je slikovnica koja je važna na nekoliko razina: djeci koja se pripremaju za školu ljupko i razigrano, ali točno i primjereno opisuje školu. Oni koji su već školarci prepoznat će možda u nekima od likova i svoje „ljude iz zbornice“, oni koji su stariji – rado će se prisjetiti školskih avantura, a roditelji će djeci moći pokazati da je škola mjestom igre, razvoja i kreativnosti, učenja i novih zgoda (pa i nezgoda). Nadalje, učitelji iz šumske zbornice uče prihvaćanju vrlina i mana, svladavanju izazova i međusobnom uvažavanju. Stvaraju školu koja poštuje starije, daje prilike i širi vidike. I sama mlada profesorica, poželjela sam postati dijelom toga kolektiva i Šumsku ću školu rado pokazati i svojim razredima da ih podsjetim da je upravo škola, bila ona šumska ili obična, jedno od njihovih sigurnih mjesta na kojem rastu i šire svoja krila, odbacujući okove i uče kako živjeti svoj vlastiti život, stvarajući družine i radeći vrijedno kao mravci. Đurđica Gatjal još je jednom vedrim stilom, iskrenim pisanjem i zrakama spisateljskoga sunca (jer vam je od njezinih riječi toplo oko srca) dotaknula moje uredničko srce. Vjerujem da će mu se pridružiti i mnoga čitateljska, a ja ću to ponosno i radosno promatrati, rado i sama govoreći o ovoj slikovnici u svim zbornicama svijeta.

— Andrea Divić, urednica, prof. književnosti